U Hrvatskoj se reciklira samo 17 posto, a na odlagalištima završava 83 posto otpada i po tome smo na samom dnu EU gdje je prosjek oko 55 posto. No, taj neslavni rekord ne bi smjeli dugo držati jer EU traži od Hrvatske galopirajuću brzinu u odvajanju i reciklaži otpada.
Već do 2020.godine ćemo, sukladno zadaćama EU-a, morati odvajati 50 posto otpada. Ako ovu normu ne zadovoljimo, slijedit će kazne. Hrvatskim gradovima i općinama preostalo je još samo nekoliko dana da organiziraju novi sustav sortiranja otpada koji će zadovoljiti kriterije EU. Ne učine li to, bit će kažnjavani sa 100.000 do 300.000 kuna svaki put kad inspekcija ustanovi da sortiranja otpada još nema, a gradonačelnici i načelnici sa 15.000 do 25.000 kuna, a kazne će morati plaćati iz svog džepa. Zvuči prilično rigorozno i obvezujuće, a datum, 1. veljače je na samom pragu. Potom slijedi i druga faza, do 2030. godine, do koje se mora reciklirati 65 posto komunalnog otpada. Pred građanima i lokalnim vlastima velik je zadatak jer već od 1. veljače svi stanovnici Hrvatske pred svojim kućama odnosno zgradama morat će imati poseban kontejner odnosno kantu za kuhinjski i vrtni otpad (biootpad) i posebno za miješani komunalni otpad. Na svakih petnaestak objekata morat će na javnim površinama biti osigurani spremnici za, posebno, papir i karton, plastiku, metal i staklo, čije se odlaganje neće naplaćivati.
Kućanstvo, odnosno zgrada morat će s komunalnim društvom godinu dana unaprijed dogovoriti, i ugovorom definirati zakupljeni volumen u kantama za biootpad i miješani otpad te broj pražnjenja tih kanti, dok će istim ugovorom biti propisana i kazna za stanare koji otpad ne budu sortirali, odnosno u miješani komunalni, ili biootpad, budu ubacivali ono što tamo ne pripada.
Za sada još nije poznato kolike će kazne propisati komunalni redari za neposlušne građane, a to će biti u njihovoj nadležnosti. Iako se uvođenje novih usluga uvijek stimulira, prije će biti da će s vremenom poskupiti usluga odvoza kućnog otpada, jer eto ekologija ima svoje troškove. Na drugoj strani recikliranje 50 posto otpada prije svega papira, stakla, plastike, metala i tekstila i pretvaranje otpada u nove sirovine donijet će profit gospodarstvu i zajednici.
Za sve sudionike zadatak je vrlo zahtjevan. Iako u većim gradovima već nekoliko godina postoje kontejneri u koje se sortira kućni otpad, ne postoji dovoljno javne kulture niti navike da se s otpadom barata na taj način. Većina napravi onako kako im je najlakše miješajući sve i svašta i ne misleći da se otpad treba reciklirati. Pogotovo ne da je otpad resurs koji neke zemlje poput Švedske čak uvoze kako bi iskoristili svoje reciklažne kapacitete i pretvarali u novu ekonomičnu sirovinu.
Hoće li se Hrvatska doslovno preko noći moći prestrojiti? Iako iz EU fondova ima na raspolaganju 475 milijuna eura za sektor otpada, a dio tih sredstava iskoristit će se na projekte odvojenog prikupljanja otpada, malo tko očekuje tako brzi rezultat. Prošle godine raspisani su javni pozivi za izgradnju reciklažnih dvorišta, za sanaciju zatvorenih odlagališta otpada, a u pripremi su pozivi za opremu, spremnike, sortirnice i kompostane. To bi trebalo značiti da država ipak nešto radi, a i sami odgovorni za ovaj veliki posao kažu da EU neće biti tako stroga jer će se napredak vidjeti, ako ne baš i puni, pravi rezultat u navedenom razdoblju.