Edukacijom djece, od vrtića pa nadalje tijekom školovanja i odrastanja, stvaraju se dobre navike i podiže svijest o značaju čuvanja životne sredine. U našem obrazovnom sustavu, ekološka se problematika podučava šaroliko, kroz srodne predmete, dok se negdje fakultativno uvodi I predmet ekologija. Neke srednje škole poput one u Rijeci, počele su educirati učenike za nova, profesionalna zanimanja kao što je ekološki tehničar. Mnoge škole imaju svoje botaničke vrtove, ali samo jedan je pravi botanički školski vrt koji udovoljava svim kriterijima i nadaleko je poznat – onaj u Kaštel Lukšiću. No, imamo stotine školskih vrtova po cijeloj zemlji, u kojima učenici marljivo rade, educiraju se o ljekovitim biljkama ili vrstama karakterističnim za naše podneblje. Postoji mnogo cvijetnjaka, povrtnjaka, voćnjaka, vinograda ili kombinacija svega navedenog. Svi oni, kakvi god bili, dragocjena su edukacijska mjesta te doprinos brizi za okoliš u lokalnoj sredini.
Važan dio ekološke edukacije je uključivanje obrazovnog sustava u program Međunarodne Ekoškole, pa tako aktivan status Ekoškole danas imaju 334 odgojno – obrazovne ustanove, 89 dječjih vrtića, 195 osnovnih škola, 38 srednjih škola, dva učenička doma, tri visoko – obrazovne institucije i desetci drugih obrazovnih institucija.
Međunarodna Ekoškola je zapravo program osmišljen za provedbu smjernica odgoja i obrazovanja za okoliš na razini odgojno – obrazovnih ustanova (osnovne i srednje škole, dječji vrtići i učenički domovi, škole za djecu s posebnim potrebama i fakulteti). Nacionalni koordinator Ekoškola u Republici Hrvatskoj je Udruga Lijepa Naša.
Međunarodnu platformu i program ekoškola razvila je Zaklada za odgoj i obrazovanje za okoliš (Founadtion for Environmental Education – FEE) kao odgovor na UN-ovu konferenciju 1992. godine. Program se službeno počeo provoditi od 1994. godine u Danskoj, Njemačkoj, Grčkoj i Velikoj Britaniji. Danas se ekoškole provode u više od 59 država svijeta koje povezuju više od 46 000 škola.
Na prvi dojam, ekoškole zamišljamo kao poseban program koji se provodi i uči. Međutim, Međunarodna Ekoškola drugačije je zamišljena i zapravo funkcionira kao sustav nagrađivanja na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini što je osobitost ovog prepoznatljivog i kvalitetnog modela odgoja i obrazovanja. Škole koje ispune postavljene kriterije i koje brigu za okoliš promiču kao trajnu vrijednost i način življenja, dobivaju povelju o statusu Međunarodne Ekoškole i Zelenu zastavu sa znakom Ekoškole. Ovo prestižno međunarodno priznanje dodjeljuje se na dvije godine. Nakon toga slijedi obnova statusa kada škola mora dokazati da je u provedbi programa, prema zacrtanim smjernicama otišla “korak dalje”, produbila i proširila rad na izabranim temama te sve aktivnosti mora iscrpno dokumentirati na mrežnim stranicama programa Ekoškole.
Nagrađene ekoškole svoju zelenu zastavu mogu izvjesiti na zgradi škole ili izložiti u predvorju. Škole također dobivaju i povelju Zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš, pravo na logo koji će se nalaziti na dopisima, stječu mogućnost medijske promidžbe u Hrvatskoj i svijetu. Na taj način učenici se ne opterećuju faktografijom i gomilom podataka, jer onda to shvćaju kao dodatnu obavezu. Naprotiv, upoznavanje pojmova ekologije, zaštite sredine i održivog razvoja uči se na način da je životna sredina njihova kuća, a voda, zrak i zemljište naš okvir života.
Mladi ekolozi tako uče o štednji vode i istražuju načine na koje možemo spriječiti bespotrebnu potrošnju vode te pripremaju aktivnosti za dan voda – prezentacije, radionice i predavanja za učenike. U eko skupinama istražuju pravilne načine prehrane i vrste namirnica koje svakog dana unosimo u organizam te pripremaju aktivnosti za dane kruha – izložbu jesenskih plodova, izradu plakata i likovnih radova čija je tema kruh. Drugi pak izrađuju ekološku kozmetiku na bazi biljaka iz školskog vrta – sapune od lavande i mente te balzame za njegu s različitim mirisnim uljima. Ili prikupljaju različite vrste otpada i brinu se o pravilnom odlaganju prikupljenog otpada, recikliraju stari papir i od njega izrađuju različite uporabne predmete. Postoji i niz drugih aktivnosti kojima se od malih nogu, praktično djecu od vrtića uči o ekologiji kao o načinu života, što je zapravo i svrha natjecanja u programu Ekoškole ili pojedinačnim nastojanjima vrtića i škola.